Reci mi, koju supermoć ja imam?
I, šta mogu da stvaram?
Ali, koja je moja magija?
. . .
Ovo je najdraža uspavanka djece dovoljno sretne da odrastaju, u makar koliko, sigurnoj sredini, dok pred usnivanje u našim odgovorima, očima i ponašanju traže ogledalo koje će zrcaliti sve njihove velike snove.
Upravo su živi dječiji snovi i uzori, potraga za nečim naročitim, odredili put Amre Neslanović, inženjerke kompanije GS Tvornica mašina Travnik.
. . .
#ThePinkIndustry predstavlja: Amra Neslanović; inženjerka metalurgije, internacionalna inženjerka zavarivanja u kompaniji GS TMT
. . .
Amra Neslanović studij Metalurškog inženjerstva okončala je na Univerzitetu u Zenici, nakon čega se zapošljava u Livnici u Turbetu. Po okončanju angažmana, odnosno, pripravničkog staža nije bilo mogućnosti za produženje ugovora. Upravo u to vrijeme uprava GS TMT-a, predvođena gospođom Snježanom Köpruner, odlučuje da zaposli još jednog metalurga.
Ovako je, prije četiri godine, Amra dospjela u GS TMT. I u sektoru inženjera zavarivanja još uvijek je jedina žena.
Dosta predrasuda je otklonjeno, ženama je olakšano da grade karijere! Nikome nije neobično vidjeti ženu u proizvodnji, a zaposleni se vrednuju prema znanju i iskustvu
„S obzirom da sam završila metalurgiju, Livnica je bila logičan izbor da stičem prva znanja i iskustva. Rad u GS TMT-u je drugačiji i jako mi je drago da je nama ženama ovdje data prilika. Kako god, realnost je da se još uvijek u društvu susrećemo s predrasudama i pitanjama: ‘Mogu li se žene baviti ovim poslom?’“, govori o svome iskustvu.
GS TMT proizvodi i ugrađuje industrijske komponente u složene proizvode prema zahtjevima i potrebama kupaca, dijelove visokosofisticirane opreme za proizvodnju za evropske proizvođače, na najsavremenijim strojevima za obradu metala. Sama obrada čelika pritom zahtijeva visoku preciznost, izuzetno stručan kadar i stalni nadzor.
Razumljivo je, stoga, da su radni dani i raspored obaveza prilično dinamični, a zanimalo nas je i kako jedan Amrin radni dan izgleda. „Ovdje, dakle, govorimo o živoj proizvodnji koju, ma koliko se trudili kontrolirati, ipak karakteriziraju zastoji i problemi, dosta neplanskih aktivnosti. Ali, svrha i posao inženjera i jeste – da riješava trenutni problem! Moj posao, kao inženjera zavarivanja, jeste propisivanje tehnologije zavarivanja, načina na koji će se nešto zavariti, kojim materijalima, obrade potrebne nakon toga. Ukratko, raspored i kontrola zadataka“, objašnjava.
Odnedavno su u GS TMT-u uveli i ultrazvučno ispitivanje zavara, što je također njezina dužnost: „Zavari su karakteristični po tome što na finalnom proizvodu nije uvijek moguće ispitati konačni rezultat, vidjeti šta se dešava unutra. Zbog toga primjenjujemo različite metode osiguranja kvaliteta, kako proizvoda tako i procesa, a odnedavno smo uveli i ultrazvučno ispitivanje zavara.“
Činjenica je da žene kao (sa)radnice u industriji i proizvodnji mogu ponuditi svježe ideje i pristupe, kvalitativno značajan i profesionalno respektibalan doprinos, ali i da su spolni i rodni stereotipi i pristrasnosti u tradicionalnim društvima mnogo utjecali na percepciju njihovih vještina i sklonosti. Ovo je u konačnici značilo i manje prilika za napredovanje i profesionalni razvoj.
Zanimalo nas je iskustvo naše sagovornice. „Mogu reći da je u GS TMT-u taj odnos već ustaljen i izbalansiran. Nikome nije neobično vidjeti ženu u proizvodnji, a zaposleni se vrednuju prema znanju i iskustvu. Mislim da se percepcija proizvodnje i industrije, žena u pogonima definitivno mijenja, a GS TMT je dobar primjer. Dosta predrasuda je otklonjeno, ženama je olakšano da grade karijere“, govori Amra dodajući da su „prilike jednake za sve te da je posao danas više pitanje afiniteta i želja.“
„Uspjeh GS TMT-a nezamisliv je bez žena“, ističe to i Nermin Beganović, izvršni direktor ove kompanije. Ova se kompanija može pohvaliti lijepim odnosom: danas ima 568 zaposlenih, od čega je 81 žena, njih 54% su visokoobrazovane. „Žene su i na svim ključnim pozicijama, počevši od pozicije generalne direktorice, rukovodioca za ključne kupce, finansija, komercijale, te službi planiranja, projektnog vođenja, tehnologija, marketinga“, govori Beganović, dodajući kako je „radna atmosfera umnogome uravnoteženija i sinhronizovanija tamo gdje ih imamo u odnosu na čisto muške grupe.“
Jednostavan i svoj, začudan i u našoj naviknutosti svejedno nov, nepotrošen ponavljanjima, jedinstven i neponovljiv – to je život kojem se raduju djeca, i odrasli koji imaju sreću kreirati. Jer, graditi, testirati, mijenjati, i sve to ponavljati, uvijek zarad novog osjećaja uživanja u neposrednosti i svježini, ostavljajući osoben pečat na život i ljude, ozbiljan je zadatak. Ravan magije koja nastaje u industrijskim pogonima, a koji je birala i inženjerka Neslanović.
Zadatak serijala The Pink Industry upravo je podsjetiti na važnost živih uzora, onih na koje će se djevojčice i dječaci ugledati te podržati pojedinke i pojedince i njihovo zalaganje za maštovito, kreativno, znatiželjno, proaktivno okruženje.
„Najviše volim posao u proizvodnji, a uvijek sam znala da ću odabrati neki tehnički studij. Kad malo bolje razmislim, to i jeste krenulo iz djetinjstva. Moj dajdža je inženjer metalurgije i često sam, kao dijete, išla u njegove laboratorije i gledala šta radi. Uvijek me zanimala tehnika, industrija, nešto blisko tome. Kad je već došlo do toga, odlučila sam njegovim stopama, njegovo znanje i iskustvo na neki način nastaviti“, istakla je pred kraj našeg razgovora, svojim iskustvom potvrđujući kako su mnogi naši izbori osijenčeni ranim lijepimi dragim iskustvima.
. . .
Preporučujemo i Industrijo, koliko si ružičasta?!